Na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće obitelj limenih puhačkih instrumenata je nadopunjena: krilnica je dodan skupini truba. Njeno podrijetlo može se naslutiti iz naziva. Riječ "horn" na njemačkom znači "rog", a "flugel" se prevodi kao "krilo".
Postoji nekoliko verzija porijekla krilnice. Jedan od njih tvrdi da je predak instrumenta bio poštanski rog. Drugi spominje vezu sa zaobljenim lovačkim rogom. Ljubitelji ove verzije pozivaju se na zanimljive činjenice - u 18. stoljeću lov je kontrolirao flugelmeister koji je davao signale posebnim rogom.
Većina povjesničara glazbe naginje se vojnom podrijetlu instrumenta. Neki vjeruju da se krilnica kao signalni rog koristio još u 18. stoljeću, tijekom Sedmogodišnjeg rata. Prema širem mišljenju, Austrija (1825.) je mjesto nastanka instrumenta.
Budući da se riječ flugel prevodi kao "krilo", što u vojnom jeziku znači "bok", istraživači su došli do logičnog zaključka: signali krilnice pomogli su kontrolirati bočne manevre pješaštva. U 19. stoljeću majstori tvrtke V. F. Cerveni iz Češke poboljšali su instrument. Promjene u dizajnu uvelike su proširile glazbene mogućnosti krilnice. U Italiji se zove flicorno i uključuje se u simfonijski orkestar.
Krilnica ima neke sličnosti s trubom, posebno zbog usnika. Neke podsjeća i na kornet. Posebnosti su proširena skala i 3-4 ventila.
Ovaj puhački instrument popularan je među trubačima, jazz izvođačima i ljubiteljima slobodne improvizacije. Izvođači "Pjesme Napulja" Čajkovskog cijene je zbog jedinstvenog zvuka, mekšeg od zvuka korneta. Skladbe za krilnicu napisali su poznati skladatelji: Richard Wagner ("Prsten Nibelunga"), Gioachino Rossini ("Svraka lopova") i drugi.